Kako ćemo nešto nazvati nije važno niti kod
vjernika niti kod ateista. Ono što je važno je istinska duhovnost
koja počinje prekoračenjem sebičnosti. Tada ljudi počinju činiti dobro.
Osjećaju povezanost i postaju suosjećajni.
Ispunjavanje vlastitih materijalnih želja i potreba nije im
više najvažnije u životu. Ponekad su spremni izgubiti sve što
imaju, pa čak i vlastiti život, kako bi pomogli drugim ljudima.
Možemo reći da su prekoračili spone materijalnog života.
Nešto im je bilo važnije od prolaznih užitaka. A to što su osjetili
u sebi kad su odustali od vezanosti za
materijalno bio je dodir vječnosti.
To je prava duhovnost iako je tako ne zovemo.
Ljudi su je postigli makar nisu vjerovali u nju.
Put prema vječnosti počinje dobrotom. Uvijek možemo početi
činiti dobro. Kad osjetimo potrebu da pomognemo drugim
bićima i prirodi, stupili smo na put duhovnosti. Nismo više
sami sebi svrha, naše materijalno postojanje nije više jedino
važno. Shvaćamo da smo ispunjeni kad pomažemo drugima.
Osjećamo dodir vječnosti i slijedimo je. Slijedimo njezine
zakone, a to su zakoni dobrote i sklada. Sebičnost u njima ne
postoji. I to je pravi put u duhovnost - put dobrote.
Slične knjige:
Nedavno gledane knjige: