Iako naziv može asocirati na pregršt mitskih bića s crvenim trbuhom koja bljuju vatru, ovaj miris dolazi s više vrsta stabala.
Smola boje rubina u obliku gustog soka može se sakupiti iz različitih vrsta zmajevog drveća. Ova stabla čine dio tropskih biljnih skupina Croton, Daemonorops, Pterocarpus i Dracaena uključujući Dracaena cinnabari iz područja Kanarskih otoka i Maroka. Jedna vrsta drveta raste i na otoku Sumatri.
Ova snažna biljna smola iz drva se stoljećima koristi u industriji boje, u obliku iscjeljujućeg sredstva, industrijskog laka, eteričnog ulja, mirisa u tamjanu, mirisnom štapiću, čunjiću, cigli, spreju itd. Vjeruje se da Dragons Blood ima mnogo duhovnih i iscjeljujućih dobrobiti. Kroz narodno pismeno predanje kažu da se koristio i kao lijek za vanjske čireve i prišteve i da pomaže kod upala unutrašnjih tjelesnih organa.
U povijesnim zapisima se spominje od Antičke Grčke i Rima, stare Kine, Indije i Bliskog Istoka. Hinduistički svećenici prinosili su ga kao milodar božanstvima, dok bi ga Indijanci spaljivali kako bi stvorili dim koji bi mogao prizvati duhove njihovih predaka. U Wicci se koristio za magijske aktivnosti, zaštitu, kađenje i iscjeljivanje.
Zmajeva krv izvrsna je u tjeranju negativne energije iz prostora i pomoć u tehnikama iscjeljivanja, a snažno je povezana i s elementom vatre - aktivnom energijom koja može donijeti toplinu i život ili spaliti ono što više nije potrebno i treba otpustiti.
