Antimonit je poznat i pod nazivom "stibnit", a često se i naziva samo, "antimon" Antimon je u stvari samo jedan od sastava u samom mineralu. Osim antimona, u mineralu se nalaze i čestice: arsena, željeza, bakra, bizmuta, zlata i srebra. Već u starom Egiptu antimonit se smatrao iscjeljujućim mineralom. Stari Egipćani su ga koristili kao pomoć u izlječenju kod bolesti očiju i vida, a zaustavljali su suzenje očiju s njim. Ženama je pomagao u bržem rastu obrva i trepavica. Antimonit se za obrve satima trljao uljem u kožu. U prah smeljen, koristio se za liječenje opeklina i oštećenja očiju od velikih boginja. Koristio se i kod zaustavljanja krvarenja iz nosa i iz maternice. Srednjovjekovni alkemičari, predvođeni Vasilijem Valentinom, pokušali su izvući zlato iz svjetlucavog antimonita.
Krajem 1832. g. slavni Lavoisier uvrstio je antimonit u tablicu kemijskih elemenata. Prvi koji je detaljno opisao njegova svojstva bio je Francuz François Bedan, ali je predložio da se nazove "stibnit". Međutim, nakon 13 godina, mineral je ponovno postao, antimonit.
Kroz povijest se pokazalo da antimonit ako se samelje i stavi kao dodatak u hranu životinjama da će životinje brže rasti i ugojiti se (npr. svinje) a za ljude, da je neprobavljiv i otrovan.
Kroz prošlost ovo je bio omiljeni kamen vidovnjaka i alkemičara zbog njegovih mističnih moći. Jača intuiciju i psihičke sposobnosti, naročito vidovitost i lucidno sanjanje. Vjeruje se da smanjuje akne i čisti kožu. Jača živčani sustav i fizičku snagu. Liječi konjuktivitis i ublažava bolove od artritisa. Potiče dobre vrline u osobi, snažan karakter i nesebično djelovanje u zajednici. Pomaže u plemenitim namjerama i bogaćenju u ispravne svrhe. Pomaže u odabiru odluka važnih za dobrobit društva. Nalazišta su mu u Italiji, Kini, Češkoj, Kazahstanu, Kirgistanu, Rumunjskoj, Turskoj, Tajlandu, Južnoafričkoj Republici, Australiji, Boliviji, Meksiku i Rusiji.
Slični proizvodi:
Nedavno gledani proizvodi:
