U prvoj posthumnoj knjizi Vesne Krmpotić otvara se pred nama intiman portret umjetnice, satkan od promišljanja, sjećanja,
poezije i uvida duboko ukorijenjenih u njezin raskošan opus, istodobno razveden i raznolik, prepoznatljiv i jedinstven.
Prozna knjiga puna poezije s lakoćom spaja svakodnevno s onim uzvišenim, slika osjećaje i misli jezikom koji srce prepoznaje.
Ova je knjiga iskreni osvrt na život proživljen kroz Riječ, poetično, lucidno i beskompromisno poniranje u vlastito stvaranje.
Vesna Krmpotić (Dubrovnik, 17. VI. 1932 – Beograd, 21. VIII. 2018) cijenjena je hrvatska književnica, pjesnikinja i prevoditeljica.
Završila je studij psihologije i engleskog jezika na Filozofskome fakultetu u Zagrebu; kao stipendistica indijske vlade bila je na dvije
godine na studijskome boravku u Indiji te završila jednogodišnji studij bengalskoga jezika na Filozofskom fakultetu u New Delhiju.
Živjela je uglavnom u Beogradu, a dulje je vrijeme boravila u Egiptu, SAD-u i Gani te ponajviše u Indiji. Od 1950-ih objavljuje
poeziju među kojima su Plamen svijeće, Jama bića, Jednina i dvojina, Orfelija, Druga strana ničega, Žar-ptica, Ljevanica za
Igora, Vilin Svlak, u rasponu od tradicionalnih intimističkih do duhovnih pjesama prožetih mistikom. U njenom se radu posebno
ističe serija od 108 pjesničkih zbirki s po 108 pjesama-molitava, intimnih ispovijesti ili bajalica pod nazivom Stotinu i osam;
opsežna trilogija »pjesmenih priča« Divni stranac, knjiga Dijamantni faraon, nadahnuta tradicijom i lokalitetima Egipta i Indije,
autobiografsko-dnevnička knjiga Brdo iznad oblaka i Košulja sretnog čovjeka, knjiga priča o poetskom traganju za srećom i
smislom. Objavila je i prozne knjige Indija, Pir Sunca i Mjeseca, Bhagavatar, To ljubav ide prema nama i dr., te dramsko djelo
Kešava Madhava. Sastavila je i prevela mnogobrojne antologije indijske i egipatske književnosti, pisala kulturnopovijesne knjige
(Portret majke Indije), a objavljivala je i eseje, književne prikaze i prijevode. Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za
životno djelo za 1999.
poezije i uvida duboko ukorijenjenih u njezin raskošan opus, istodobno razveden i raznolik, prepoznatljiv i jedinstven.
Prozna knjiga puna poezije s lakoćom spaja svakodnevno s onim uzvišenim, slika osjećaje i misli jezikom koji srce prepoznaje.
Ova je knjiga iskreni osvrt na život proživljen kroz Riječ, poetično, lucidno i beskompromisno poniranje u vlastito stvaranje.
Vesna Krmpotić (Dubrovnik, 17. VI. 1932 – Beograd, 21. VIII. 2018) cijenjena je hrvatska književnica, pjesnikinja i prevoditeljica.
Završila je studij psihologije i engleskog jezika na Filozofskome fakultetu u Zagrebu; kao stipendistica indijske vlade bila je na dvije
godine na studijskome boravku u Indiji te završila jednogodišnji studij bengalskoga jezika na Filozofskom fakultetu u New Delhiju.
Živjela je uglavnom u Beogradu, a dulje je vrijeme boravila u Egiptu, SAD-u i Gani te ponajviše u Indiji. Od 1950-ih objavljuje
poeziju među kojima su Plamen svijeće, Jama bića, Jednina i dvojina, Orfelija, Druga strana ničega, Žar-ptica, Ljevanica za
Igora, Vilin Svlak, u rasponu od tradicionalnih intimističkih do duhovnih pjesama prožetih mistikom. U njenom se radu posebno
ističe serija od 108 pjesničkih zbirki s po 108 pjesama-molitava, intimnih ispovijesti ili bajalica pod nazivom Stotinu i osam;
opsežna trilogija »pjesmenih priča« Divni stranac, knjiga Dijamantni faraon, nadahnuta tradicijom i lokalitetima Egipta i Indije,
autobiografsko-dnevnička knjiga Brdo iznad oblaka i Košulja sretnog čovjeka, knjiga priča o poetskom traganju za srećom i
smislom. Objavila je i prozne knjige Indija, Pir Sunca i Mjeseca, Bhagavatar, To ljubav ide prema nama i dr., te dramsko djelo
Kešava Madhava. Sastavila je i prevela mnogobrojne antologije indijske i egipatske književnosti, pisala kulturnopovijesne knjige
(Portret majke Indije), a objavljivala je i eseje, književne prikaze i prijevode. Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za
životno djelo za 1999.
Slične knjige:
Nedavno gledane knjige:
