Janian je dokono sjedio pokraj vatre i pjevušio neku meditativnu melodiju od pet-šest tonova, koja kao da je odjekivala iz nekog drugog svijeta. Zvučala je drevno, staro kao sama Zemlja, duboko kao Svemir, Isti tonovi ponavljali su se opet i opet, ali činilo mi se da mi nikad ne bi mogli dosaditi. Osjećao sam se kao da bih zaista mogao ostati tamo zauvijek, iako sam znao da ću se sutradan spustiti iz krošanja na zemlju kao da padam iz raja i otići dalje. Legao sam na pod uz vatru i zažmirio. Džungla je odisala svježinom. Janian je i dalje potiho pjevao svoju pjesmu. Visoko među krošnjama, kuća se njihala na noćnome povjetarcu.
Slične knjige:
Nedavno gledane knjige:
