Rimski književnik Publije Ovidije Nazon rođen je 43. godine prije Krista u jednoj uglednoj obitelji.
Nakon studija retorike u Rimu, Grčkoj i Maloj Aziji, odlučio se posvetiti književnom radu.
Ubrzo postaje najslavniji pjesnik Rima, no u 2. godini poslije Krista biva protjeran iz Rima, iz nepoznatih razloga sve do danas.
Ovidijevo se stvaralaštvo obično kronološki dijeli u tri faze: ljubavna poezija, mitološki spjevovi i stihovi iz progonstva.
Mitološki ep “Metamorfoze” pripada središnjoj fazi Ovidijeva stvaralaštva, a pisan je u heksametrima u 11.995 stihova.
Kronološki se obrađuju preobrazbe u antičkim mitovima.
Ukupno ima 246 mitoloških priča, među kojima su poznatije: Apolon i Dafna, Narcis i Jeka, Orfej i Euridika, Piram i Tizba, Venera i Adonis.
Kod Ovidija kretanje kroz djelo nije pravolinijsko, već krivudavo.
Opisuju se preobraženja koja su uzrokovana naklonošću ili srdžbom bogova, ljudskom ljubavlju i požudom, razboritošću i nepromišljenosti.
Petnaest knjiga epa grubo se može podijeliti u tri cjeline od 5 pjevanja, i to u: epohu bogova, epohu heroja i epohu povijesti.
Unutar svakog pjevanja mitovi se preklapaju, reflektirajući karakterne osobine bogova i ljudi. Svi oblici ljudske nepromišljenosti se kažnjavaju.
Bogovi mijenjaju svoj oblik prema vlastitoj volji, kako bi ostvarili nečiju želju ili svoju vlastitu, a ljudi oblik mijenjaju prema kazni ili božjoj milosti.
Oholost i drskost, također nikad ne ostaju nekažnjene. Često životne situacije kojima su izloženi junaci i junakinje bivaju obrađene groteskno i patetično.
Nakon studija retorike u Rimu, Grčkoj i Maloj Aziji, odlučio se posvetiti književnom radu.
Ubrzo postaje najslavniji pjesnik Rima, no u 2. godini poslije Krista biva protjeran iz Rima, iz nepoznatih razloga sve do danas.
Ovidijevo se stvaralaštvo obično kronološki dijeli u tri faze: ljubavna poezija, mitološki spjevovi i stihovi iz progonstva.
Mitološki ep “Metamorfoze” pripada središnjoj fazi Ovidijeva stvaralaštva, a pisan je u heksametrima u 11.995 stihova.
Kronološki se obrađuju preobrazbe u antičkim mitovima.
Ukupno ima 246 mitoloških priča, među kojima su poznatije: Apolon i Dafna, Narcis i Jeka, Orfej i Euridika, Piram i Tizba, Venera i Adonis.
Kod Ovidija kretanje kroz djelo nije pravolinijsko, već krivudavo.
Opisuju se preobraženja koja su uzrokovana naklonošću ili srdžbom bogova, ljudskom ljubavlju i požudom, razboritošću i nepromišljenosti.
Petnaest knjiga epa grubo se može podijeliti u tri cjeline od 5 pjevanja, i to u: epohu bogova, epohu heroja i epohu povijesti.
Unutar svakog pjevanja mitovi se preklapaju, reflektirajući karakterne osobine bogova i ljudi. Svi oblici ljudske nepromišljenosti se kažnjavaju.
Bogovi mijenjaju svoj oblik prema vlastitoj volji, kako bi ostvarili nečiju želju ili svoju vlastitu, a ljudi oblik mijenjaju prema kazni ili božjoj milosti.
Oholost i drskost, također nikad ne ostaju nekažnjene. Često životne situacije kojima su izloženi junaci i junakinje bivaju obrađene groteskno i patetično.
Slične knjige:
Nedavno gledane knjige:
