BESMRTNI BABAJI

Maria-Gabriele Wosien (Malti) završila je Slavistiku u Londonu i Petrogradu te doktorirala o ruskoj bajci. Bila je jedna od prvih Babajijevih učenica sa Zapada. Sedamdesetih godina je zajedno sa svojim ocem, koreografom Bernhardom Wosienom, započela tradiciju sakralnog plesa, napisala brojne knjige na tu temu i putem seminara i radionica proširila ga po čitavom svijetu, čime se još i danas bavi. Ovo je jedna od prvih knjiga o Babajiju. Daje temeljito i produbljeno tumačenje indijskog razmišljanja, razjašnjenje pojma avatar i šivaizam, kao i pozadinu Babajijevog pojavljivanja i izvještaje ranih svjedočanstva ljudi koji su sreli Babajija u 19. i 20. stoljeću. Iz knjige: Shiva, kao razaratelj iluzija zahtijeva doživljaj Božanskog u najstrašnijem obliku: sposobnost suočavanja s nezastrtom istinom bez da ta čovjeka svlada ili zbuni. Stoga je i Ramakrishna pozivao svoje učenike: „Klanjajte se strahovitom, bacajte se u smrt, ne u život." Prepoznati demona i boga kao jedno, posveta je najvišega reda. Označuje sigurnost da nas ne može zadesiti ništa drugo nego samo to što nam je namijenjeno već od vječnosti. Kao najviše biće, Shiva podaruje iskustvo konačnosti bez da se njegova moć očitovanja smanjuje: u očitovanoj stvarnosti on poprima najrazličitije oblike, ali ostaje nepromjenljiv u svom biću. ... Početkom četrdesetih godina prošloga stoljeća, na jednom brdašcu nasuprot Kailashu, nastao je jedan Shivin hram, kojega je podigao sam Babaji uz pomoć stanovnika toga kraja. Temelj hrama je osmerokutan, kao simbol ashtasiddhisa (osam vidova Shivine moći). Prema jednoj usmenoj predaji, hram je završen 1843. godine. Za gradnju su na raspolaganju bile samo stijene iz okoline, a gradilo se tako da je Babaji svojim štapom označavao veličinu kamenih blokova, nakon čega su se blokovi točnih mjera odvajali iz stijena. O trostranom lingamu u središtu hrama priča se da je oživljen božanskim dahom. U godinama nakon Babajijeva pojavljivanja hramsko područje se proširilo i pretvorilo u ashram, s prostorom za stanovanje.